
Polazak u školu
škola upis
Stigao je svibanj te mnogim predškolarcima slijede posljednji bezbrižni, vrtićki dani i ljeto nakon kojeg postaju prvašići. U tijeku su liječnički pregledi i procjenjivanje djetetove spremnosti za školu. Polaskom u školu počinju brojne obaveze, redovito pisanje domaćih zadaća, učenje, promišljanje i usvajanje novih znanja. Mnogi roditelji postavljaju si pitanje što njihovo dijete, do jučer beba, danas već predškolarac, treba znati prije polaska u školu te je li spremno za školske obaveze. Često čuju oprečna mišljenja od „Ma ne treba ništa znati, sve će naučiti.“ pa do „Kad krene u školu, mora znati čitati i pisati.“. Iako je svako dijete individua za sebe i zaista ima djece koja će već i prije škole znati čitati i pisati, ali i onih kojih će imati poteškoća u prvim danima obrazovanja, danas je poznato koje su predvještine i sposobnosti djeci potrebne da spremni uđu u učionicu i počnu ovladavati nastavnim planom i programom. Više riječi o tome slijedi u nastavku članka.
Prije svega, dijete koje tek treba krenuti u školu treba jasno znati što je škola. Dijete ne treba plašiti polaskom u školu („Vidjet ću te kad kreneš u školu.“), ali niti govoriti kroz ružičaste naočale („Naći ćeš puno prijatelja i bit će ti odlično.“). Važno je da dijete zna da polazak u školu znači neke obaveze, ali i da će steći puno novih znanja i provoditi vrijeme s vršnjacima. Također treba znati da u školi postoje određena pravila koja se trebaju poštivati. Roditelji i sami trebaju imati pozitivan stav prema školi kako bi dijete bez poteškoća prihvatilo novu okolinu i nove životne navike.
Dijete koje je pripremljeno za polazak u školu lakše će prihvatiti obaveze i ostvariti svoj potencijal. Postoje različita razvojna područja te će ona kod svakog djeteta biti različito razvijena. Neko dijete će biti bolje u motoričkim sposobnostima, a drugo će možda biti jače u komunikacijskim sposobnostima. Svakako, niti jedno područje ne smije ostati zanemareno.
Polaskom u školu djeca upoznaju puno različitih osoba i susreću se s novom skupinom vršnjaka koji nisu nužno isti s kojima su bili u vrtiću. Kako bi se dijete prilagodilo novoj okolini, potrebne su mu jake komunikacijske sposobnosti i socijalne vještine. Dijete treba moći jasno izraziti svoje želje, potrebe i dijeliti ili tražiti informacije. Pritom su mu važne dobro razvijene vještine aktivnog slušanja (slušanje onoga što sugovornik govori, bez npr. gledanja u stranu) s ciljem održavanja konverzacije i poštivanja sugovornika), znanje o izmjenama u komunikaciji (kada jedna osoba govori, druge ju slušaju) te verbalna i neverbalna komunikacija. Socijalne vještine omogućuju djetetu da sklapa nova prijateljstva i da se snalazi u različitim situacijama koje neće uvijek biti ugodne ili djetetu po volji. Dijete treba znati slijediti i poštivati pravila i komunicirati sa svojim vršnjacima. Isto tako, socijalne vještine djetetu omogućuju da samostalno pokuša riješiti konfliktne situacije.
Osim komunikacijskih i socijalnih vještina, često se spominje i emocionalna zrelost pa neki roditelji znaju reći da je njihov sin ili kći nezreo za školu. Emocionalna zrelost odnosi se na djetetovu spremnost da se nosi sa životnim i školskim izazovima i da unatoč teškoćama, ostane pribrano i prihvati mogući neuspjeh. Dijete koje je emocionalno zrelo poznaje svoje snage i slabosti te se zna nositi s ljutnjom, razočaranjem i mogućim neuspjehom. Suočavanje s izazovima vodi prema boljem uspjehu u školi. Nadalje, za dijete je važno da ima izgrađeno samopouzdanje kako bi moglo pozitivno pristupiti izazovima („Vjerujem u sebe da ću uspjeti.“), ali i da bude samostalno u donošenju odluka i rješavanju problema. Još jedan važan dio emocionalne zrelosti odnosi se na prepoznavanje vlastitih emocija i emocija drugih ljudi. Prepoznavanje emocija važno je za stvaranje prijateljstava, rješavanje problema i lakše suočavanje s izazovima.
Što se tiče jezično-govornoga razvoja, dijete pred polaskom u školu pravilno izgovara sve glasove materinskoga jezika te se izražava složenim i gramatički pravilnim rečenicama. Upotrebljava sve vrste riječi (imenice, glagole, zamjenice, pridjeve, prijedloge…) poštujući morfologiju i sintaksu hrvatskoga jezika. Samostalno prepričava priče, održava konverzaciju i razgovara o prošlim i budućim događajima. Prilagođava način govorenja različitim osobama i situacijama (npr. različito razgovara s ujakom i zaposlenicima u dućanu). Kada govorimo o jezičnom razumijevanju, dijete treba moći slijediti duže upute (npr. pospremi čarape, operi čašu i donesi bananu iz frižidera.). Također odgovara na različita pitanja (tko, što, gdje, zašto, kada, kako, koliko…) te sluša i razumije priče koje mu se čitaju (npr. može odgovoriti na pitanja o pročitanome i prepričati radnju).
Osim jezičnog razumijevanja i proizvodnje dijete treba imati razvijene predvještine čitanja i pisanja koje će mu omogućiti lakše učenje vještina čitanja i pisanja. Usvajanje tih predvještina započinje još u ranoj dobi kada roditelji djetetu čitaju slikovnice i pričaju priče. Do polaska u školu dijete treba ovladati slogovnom raščlambom (npr. riječ kutija rastaviti na ku-ti-ja) i stapanjem (npr. vi kažete lu-be-ni-ca i dijete zna da ste rekli lubenica) te glasovnom raščlambom (npr. može reći da mu za riječ voda trebaju slova v-o-d-a) i stapanjem (npr. kada vi kažete s-a-l-a-t-a dijete zna da je to salata). Dijete treba prepoznati rimu (npr. čuje da su riječi sok-bok slične ili da sok-rak nisu slične) i proizvesti ju (npr. šuma-duma). Osim navedenoga, dijete treba znati imenovati i prepoznati neka slova. Za početno učenje matematike djetetu trebaju predmatematičke vještina pa tako šestogodišnjaci i sedmogodišnjaci znaju brojati, prepoznaju brojeve, mogu povezati broj i količinu, razumiju pojmove više/manje, ispod/iznad…
Motoričke sposobnosti također trebaju biti dobro razvijene te šestogodišnjaci trče, skaču, voze bicikl bez pomoćnih kotača… Imaju razvijenu koordinaciju ruka-oko i finu motoriku. Dijete zna pravilno držati olovku, povlači različite linije, reže škarama, piše svoje ime, crteži imaju puno detalja… Važno je i da dijete bude samostalno u svakodnevnim aktivnostima kao što su odlasci na toalet, pranje ruku, odijevanje i obuvanje.
Zaključno, kako bi dijete spremno ušlo u prvi razred, potrebno je sve ove sposobnosti poticati od djetetovog rođenja jer tada sve počinje. Roditelji su oni koji s djetetom provode najviše vremena te je njihova zadaća kroz interakcije i obogaćivanje djetetove svakodnevice omogućiti razvoj ovih sposobnosti i pripremiti dijete za izazove koje donosi školski život.
Ako roditelji posumnjaju da neka od sposobnosti nije u skladu s dobi, potrebno je odmah reagirati kako bi se moguća odstupanja pravovremeno otklonila ili smanjila i djetetu omogućio bezbrižan polazak u prvi razred.